Glas Muslimana Crne Gore

Informativni portal



Običaji

September 10, 2015

Bajram Šabanović: Običaji muslimanskog naroda u Bihoru

More articles by »
Written by: admin
Tags:

Običaj je norma koja se stvara dugim ponavljanjem i koja svoju snagu vuče baš iz tog ponavljanja. Istorija poznaje i običajno pravo koje je vladalo u odredjenim društvima dugo vrijeme,a u nekima i sad igra značajnu ulogu. Prirodni običaji kod svih naroda pa i kod Muslimana potiču iz davnih vremena kada su ljudi živjeli okruženi ,, mrakom i nečistim silama“ I u njih primitivno vjerovali. Narodni običaji su imali za cilj zaštitu od zlog i nepoznatog, da se sačuva zdravlje ukućana, da se izliječi bolesnik… Kaže se ,, Koliko sela, toliko adeta“ , tj. običaja.
Bihor je teritorija s desne strane Lima od Kumanice ispod Bijelog Polja pa sve do Turijaka blizu Rožaja. Dijeli se na Donji i Gornji Bihor. I u Donjem i u Gornjem Bihoru pretežno živi muslimanski narod.
Muslimani Bihora su islamizirani i zato su se kod njih zadržali neki običaji kao i kod pravoslavnih stanovnika ovog dijela Crne Gore. Evo nekoliko primjera;za Božić ne raditi ništa, ni sjekiru ili iglu pomjeriti i hranom nekako drugačije obilježiti. Za Petrovdan kako pravoslavna tako i muslimanska đeca po selima i sada pale lile (gule se trešnje i kore se slažu u procjep pa se zapale) i jure planinke da im iznesu kajmak. Uoči Blagovijesti su se palile bukare ( šljam se palio uveče vani ). Rogovi od dobrog ovna se nabijali na avlijsku ogradu zbog nafake, sreće. Do danas se zadržao običaj da se uoči Đurđevdana donese voda ispod vodenice u koju se stavlja mirišljavo cvijeće, obično su to radile đevojke i to se zvalo omaha. Ujutru bi se time kupalo, radi napretka čeljadi i radi nafake. Na Đurđevdan se održavaju brojni vašari.
Za Aliđun, Ilindan (u narodu je uobičajeno bilo: do podne Alija, od podne Ilija) se svake godine održava vašar u mjestu Lađevci pa i u drugim mjestima. Na Lađevcima se vrše košije – trčanje konja, bacanje kamena, a naročito se sviralo i igralo. Veselio bi se narod sve do predveče. Bilo je slučajeva da se đevojka obeća momku pa i da pobjegne sa Lađevaca.
Uobičajeno je bilo da roditelji imaju glavnu riječ pri ženidbi i udadbi. Sada je već drugačije. Dešava se da se taj običaj ne poštuje, već se đjevojka iz ljubavi udaje i ako se roditelji protive, pobjegne i poslije toga slijedi pomirenje. Ukoliko su roditelji saglasni idu prosci za đevojku i određuje se datum odlaska mlodoženji. Kad dolaze svatovi po nju, đever vrši prstenovanje nevjeste i posipanje bombonima, kockama šećera, i sitnim metalnim novcem pa đeca to kupe. Nevjestin brat ili neko bližnji izvodi nevjestu do vrata odakle je preuzimaju đeverovi. Prilikom dolaska svatova i nevjeste kod mladoženjine kuće, nevjesti se daje muško dijete na konče. Ona ga okreće tri puta iz predrasude da će ako tako uradi i ona roditi muško dijete. Prilikom ulaska u kuću mladoženje nevjesta je ranije ljubila prag ulaznih vrata. Danas je taj običaj malo modifikovan, ne saginje se da ljubi prag, već dodiruje rukama gornji okvir vrata. Ranije je nevjesta dvorila pa i to isčezava. Bio je običaj da se zet veže kad ode u tazbinu. Do skoro je u Bihoru, pa i šire u Sandžaku bilo uobičajeno da tazbina ,,veže“ zeta kad ode u tazbinu. Više se vezanje radilo formeradi. Medjutim, nekad kad bi se zet usprotivio, vršilo bi se pravo vezivanje. Onda bi se to iskomplikovalo, dolazilo bi do svađe između zeta i tazbine pa čak i do razvoda braka.
Poslije vezivanja, tašta bi spasavala zeta. Ona je trebala da vrši ,,otkup“ zeta tako što bi veziocima donosila gurabija, kajmaka, suha mesa… Nekada ga ne bi odvezali sve dok se nešto ne zakolje npr. tele… Više se to vezivanje ne radi, samo se u šali ponekad pomene: “Hocemo li vezat zeta?” Tašta obično kaže: “Ne, evo ću donijeti otkup.”
Davanje nadimaka zetovima je uobičajeno u selu Stublu, Donji Bihor. Ko se oženi iz Stubla, bez obzira od kojeg plemena je uzeo đevojku dobijao bi malo potajno ime, odnosno nadimak po nekoj osobini, više po fizičkom izgledu, npr. ako mu je veći stomak, a nižeg rasta dobio bi ime zet bidon… To određuju dva-tri čovjeka. Davanje nadimaka neki zetovi nerado, ali ipak prihvate.
Kod muslimanskog naroda u Bihoru bila su prisutna razna vjerovanja i bajanja što je odraz vjekovne zaostalosti i prinuđenosti traženja lijeka u tome. Poznato je i slijevanje strave, radnja kojom se oslobađa osoba od nekog pretrpjelog straha. To i danas rade pojedine stare žene po selima tako što se osoba prekrije nekim platnom i nad njom se rastopljeno olovo naglo ubacuje u posudu sa hladnom vodom. Prije stavljanja olova u vodu vrši se okretanje oko glave. Vrelo olovo se vadi iz vode kada je dobilo razne oblike i vrši se gatanje od čega je osoba uplašena. Uobičajeno je da se toj ženi nešto kupi. Poznato je i gašenje ugljena zbog toga što je neko ,,otišao naoči“.
Vjernici daju hodžama da izuče jasine za umrle, a za žive vitrove, hatmet… Davanje zekata i sadake siromašnima je takođe vjerski običaj koji ima veliku humanu vrijednost. Postojao je običaj ,,potezanje“ (vađenje ) mazije kao dokazivanje istine o nevinosti. Mazija se vadila iz vrele vode i vatre. Ovaj se običaj odavno ne upražnjava i o njemu nema nekih pisanih svjedočanstava. Smatralo se da ne treba ljuljati praznu kolijevku. Ako se dodirneš sa trudnicom ili joj ne ponudiš ono što se njoj jede iskočiće ti ,,čmičak“.
Sunećenje (obrezivanje) muške đece je bilo obavezno. Taj običaj je sačuvan i poštuje se i danas i sprovodi se kao svečani čin u veselju i okupljanju srodnika. Ovom događaju obično prisustvuje i hodža. Sunećenje je vršio ,,hećim“ (berber) a sada to vrše ljekari. Bližnje svojte dolaze i čašćavaju novcem osunećeno dijete.
Veoma prisutan vjerski običaj je klanje kurbana. Na pijaci se kupi što bolji ovan i ne pogađa se oko cijene, već se plati koliko traži prodavac. Ovan se kolje na Kurban-Bajram i podijeli se obično onima koji nijesu u mogućnosti da zakolju i bližnjoj rodbini. Ko primi kurban, kaže: Allah kabulusum-što znači da onome koji daje kurban Allah uzvišeni upiše u dobra djela. Ranije se pekao jemek (halva) i dijelila se isto kao kurban, i to su radili imućni. Na Bajram muškarci idu da klanjaju Bajram-namaz. Ovom prigodom navodim pjesmu ,,Bajramsko jutro” iz zbirke ,,Lirska treperenja” Ličina Denise, pjesnikinje iz Gornjeg Bihora:

.

Bajramsko jutro

.

Bajramsko jutro svanulo,
radosno pseto lanulo
iz džamije vjernik se vratio
zekat za svoje platio.
Obilazi svoj svoga,
za svoje dobro mole Boga.

.

Miris krvi žrtve ne smeta nikom
jer je sreća među svima
što ovan zamijeni Ibrahimova sina
Miris halve domovima se širi
malo dijete slatkiš viri.

.

Pokazuju nam dani praznika ovog
da neda brat brata svog,
volite se, vječno pomažite,
ako ne možete pomoć, ne odmažite.

.

Kod muslimanskog naroda uobičajeno je stimovanje, gostoprimstvo koje ima dosta sličnosti sa onim koji se manifestuje i kod Crnogoraca, Srba i Albanaca. Kod muslimanskog naroda to gostoprimstvo manifestuje se ustajanjem pri ulasku gosta u kuću, nudjenje mjesta za sjedenje, nudjenje časti… Dobro je došao gost i putnik namjernik i uvjek postoji spremnost da mu se ukaže čast i poštovanje.
Dobar običaj je moba kod muslimanskog naroda. To je običaj pružanja pomoći onima koji nijesu u stanju sami da obave neki posao. Moba se sazivala radi oranja, sijanja, kopanja, kosidbe, žetve, gradnje kuće… Organizovanje mobi je prisutno i sada ali nešto manje i u ograničenim slučajevima, obično radi kopanja temelja za podizanje kuće.
Muslimani Bihorci su živjeli u velikom siromaštvu, izolaciji i doživljavali teška iskušenja. Nastojeći da prevaziđu siromaštvo mnogi su krenuli u svijet, ali su ostali vezani za svoje ognjište i običaje.
Iako su u drugim mjestima duže boravili Bihorci su zadržali svoje specifičnosti u pogledu običaja. Osobenosti ovoga naroda je prikazao i Ćamil Sijarić naročito u romanu ,, Bihorci” (sudbina u liku Zemka… polazak za Tursku i ponovno vraćanje). Pošto su se često Bihorci selili bio je običaj prosipanje vode za onim koji izlazi iz kuće za hairli put i da se srećno završi posao koji se planirao obaviti na tom putu.
Evolutivni procesi u svim sferama života dovode do promjena, pa padaju u zaborav mnogi stari i lijepi običaji. Promijenio se stil života i porodični odnosi, nema više patrijarhalnosti, te je obaveza sadašnje generacije da napiše i otrgne od zaborava svjedočanstva o životu ovog naroda u prošlosti i sadašnjosti.


Izvor: Osvit, br. 4, str. 101

 



About the Author

admin





Matica muslimanska Crne Gore
Savjet Muslimana Crne Gore

0 Comments


Be the first to comment!


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori