Glas Muslimana Crne Gore

Informativni portal



Kulturno nasljeđe

September 6, 2015

Sabrija Vulić: Znamenitosti orijentalne kulture u Risnu

More articles by »
Written by: admin
Tags: , ,

Nakon što je 1483. godine bosanski vladar Vlatko Hercegović Kosača bio prisiljen Turcima predati dva svoja posljednja utvrđenja i posjeda u sjeverozapadnom dijelu Boke, između Herceg Novog i Risna, Boka je više od 200 godina bila politički podijeljena između Venecije u svojem jugoistočnom i Turske u sjeverozapadnom dijelu. Turci uskoro šire vlast na naselja Morinj i Risan, okolinu Perasta (ali ne i sam grad) te gotovo na čitav sjeverni dio Boke do naselja Orahovac i Župa (Grbalj), jugoistočno od Kotora. Razgraničenje venecijanskih i turskih posjeda u Boki konačno je uspostavljeno duž crte koja je vodenim, odnosno, morskim dijelom zaliva išla od rta Kobile preko tjesnaca Verige do naselja Orahovac, dakle sredinom akvatorijuma zaliva. Prostor sjeverozapadno od spomenute crte došao je pod vlast Turaka, dok je područje na jugoistoku od nje ostao u vlasti Venecije.

Povratak teritorija Boke zaposjednutih od Turaka pod vlast Venecije započeo je krajem 17-og vijeka, Morejskim ratom (1684-1699). Venecija vraća cjelokupno šire područje Boke pod svoju upravu 1687. godine, osvajanjem Herceg Novog.

Kao što će se kasnije pokazati, dolazak Turaka na obale Boke i razgraničenje bokeljskog prostora između dviju snažnih vojno-političkih cjelina onog vremena, imalo je velik uticaj na daljnji razvoj etničke strukture Boke, ali je i ostavilo duboke tragove kada je u pitanju kulturna zaostavština. Na žalost zub vremena, činjenica da je Otomanska imperija u Boki bila „samo” 200 godina, te nemar, nebriga, ali i neki drugi faktori učinili su da mnogi spomenici kulture iz doba Turaka nestaju ili se zaboravljaju.

Posebno se to odnosi na područje Herceg Novog i okoline o čemu danas postoje brojni vidljivi spomenici kulture poput Karače, Kanli kule, Sahat kule, Španjole i sličnih uz činjenice da je na teritoriji Herceg Novog bilo više džamija, medresa, tekija.
Međutim, malo je poznato i gotovo sasvim neistraženo da na području Risna postoje brojne ostaci iz vremena Otomanske imperije. Risan je pao pod tursku vlast 1481.g. kada su ga Turci osvojili pod komandom Hadži bega, i ostao pod Otomanskom imperijom sa kraćim prekidima do 1687.godine Risan je u tom periodu doživio pravi procvat kao značajna pogranična lokacija. U vrijeme boravka Turaka na prostoru Risna prema postojećim podacima sagrađena je jedna džamija na ime sultana Mehmeda drugog ili Bajazida Velije o kojoj u svojoj knjizi „Džamije u Crnoj Gori” piše Bajro Agović. Međutim na osnovu naziva lokacija te pojedinih ostataka u Risnu je bilo mnogo više džamija. O tome svjedoče nazivi lokacija poput onog Džamija koji se nalazi preko puta današnjeg hotela “Teuta”, kao i ostaci pronađeni, ali prekriveni asfaltom u samom centru grada na mjestu današnje pijace. Pojedini arheolozi tvrde da postoji mogućnost da je na širem području Risna bilo preko deset džamija.

Ćatovića kula

Ćatovića kula

Na žalost od zuba vremena i nemara nijesu sačuvane ni neke od kuća iz turskog perioda, kao i nekoliko kula. Posebno zanimljiva je Ćatovića kula, za koju se smatra da je iz tog perioda ,koja je u potpunosti zarasla u bršljan. U Mali (Mahali) se nalazi kula Radovića u kojoj je živio risanski dizdar Mehmed aga Rizvanagić.

U kotorskom lapidariju izložena je kamena ploča, čije se mjesto pronalaska ne zna, dimenzija 40 puta 40 santimetara sa arapskim natpisom koji do pisanja ovog teksta nije bio preveden. Na kamenu piše: “Tabbul-hajrat vel hasenat – Hasan ibn. Aber – 1289” što u prevodu znači:”dobročinstvo Hasana ibn. Abera iz 1289.g”. Zanimljvio da u lapidariju stoji natpis da je spomenik iz perioda od 15-17-og vijeka, ali ako računamo da je u pitanju hidžretska godina to proizilazi da je iz kasnijeg perioda.

Ploča sa arapskim natpisom izložena u kotorskom lapidariju

Ploča sa arapskim natpisom izložena u kotorskom lapidariju

Još jedan komad kamene plastike izaziva pažnju i uglavnom je nepoznat široj javnosti. Kamena ploča sa zapisom arapskim pismom na kući Rista Nikovića koju su vlasnici sačuvali uprkos činjenici da je kuća omalterisana. Pretpostavlja se da je na ploči zapisan stih neke narodne pjesme koji još nije preveden i biće jako teško zbog oštećenja nastalih uslijed „zuba vremena”.
Neistraženi ostaci turske vladavine u Risnu mogu se pronaći i u risanskoj kaldrmi na putu ka Gabeli i na ruševinama utvrđenja na brdu Grabovac itd. Svojom ljepotom plijeni i most na rijeci Spila za koga Lazar Drobnjaković tvrdi da je iz iz perioda Otomanske vladavine, kao i turski bunar u dvorištu kuće na Staroj Slanici. No i Drobnjaković je period dvijestogodišnje turske vladavine u pomenutoj knjizi „strpao” na svega 17 strana.

Turski most u Risnu

Turski most u Risnu

Risan je kao granični grad u doba turske vladavine bio veoma razvijen, pravi trgovački centar, uz činjenicu da je imao barutanu i han (prenoćište, svratište). Risan u sebi krije još jednu zanimljivost. U kući Toma Avramovica nalazi se Kuran koji su mu poklonili risanski pomorci poslije pobjede nad jednim turskim brodom. Na prvoj strani piše: „Ovo mi poslaše Rišnjani iz San Đovani di Medova kad ga oduzeše od Turaka sa Crnogorcima 19. 11. 1912. g.”
Dakle, pred istraživačima, istoričarima, arheolozima je veliki zadatak da od zaborava otrgnu i valorizuju spomenike kulture u Risnu iz doba Otomanske imperije, kako bi ovaj prelijepi gradić postao meta svih ljubitelja istorije različitih kultura.


Izvor: Osvit, br. 1, str. 67-71

 

 



About the Author

admin





Matica muslimanska Crne Gore