Glas Muslimana Crne Gore

Informativni portal



Istorijske teme

September 7, 2015

Zoran Stanojević: Iskušenja Muslimana poslije balkanskih ratova

More articles by »
Written by: admin
Tags:

IZ ARHIVSKE GRAĐE DRŽAVNOG ARHIVA CRNE GORE

Muslimanske teme u DACG su zastupljene u skoro svim fondovima, a najviše i najcjelishodnije u fondovima: „isljedna komisija“ (Komisja Crnogorske Vlade za izviđaj zloupotreba državnih činovnika u novooslobođenim krajevima), zatim, „Ministarsvto unutrašnjih djela“ (1912 – 1913), „Ministarstvo vojno“, „Ministarski savjet“, Fondu „Oblasna uprava Peć“, „Oblasna uprava Gusinje“.
Dominantna muslimanska tema u ovim fondovima jeste pokrštavanje 1913.godine.

Septembra 1912.godine Crna Gora je objavila rat Turskom Cartsvu, što su brzo učinjele i njene saveznice (Srbija, Bugarska, Grčka). Prema utvrđenom ratnom planu, jedan dio crnogorske vojske trebalo je da posjedne Skadar, a drugi da dejstvuje prema Sandžaku i Metohiji. Za samo desetak dana istočni odred je ušao u Mojkovac, Bjelo Polje, Berane, Plav, Gusinje, a zatim je crnogorska vojska zauzela Rožaje, Peć, Đakovicu, Dečane. Tako se za kratko vrijeme ostvaruje crnogorski ratni plan koji se odnosio na Sandžak i Metohiju. Nedugo po posijedanju ovih krajeva od Crnogorske vojske, u svim mjestima uspostavljeni su određeni organi vlasti. Istovremeno, jedan dio muslimanskog stanovništva nije se htio pokoriti crnogorskim vlastima. Ra74
di umirivanja ovog prostora vlast je preuzimala rigorozne mjere prema odmetnicima i stanovnoštvu koje je podržavalo odmetnike. Akcije za umirivanje nepokornog stanovništva, mnogi državni činovnici na lokalnom nivou su iskoristili za ličnu osvetu nad nedužnim stanovništvom, za pljačku imovine i za svakovrsno nasilje i iživljavanje. U takvim okolnostima mnogi od Muslimana odlučuju da spasu svoje živote, živote svoje porodice i imovinu prelaskom u pravoslavlje. Pored ovih slučajeva, bilo je i nasilnih pokušaja pokrštavanja, koje su sprovodili lokalni crnogorski činovnici i vojni komandanti.
Prva pokrštavanja počela su u januaru 1913. godine i najmasovnija su bila u Pećkoj i Plavsko – Gusinjskoj oblasti, gdje je bio i najjači odmetnički pokret. Izvještaji o masovnom „dobrovoljnom“ pokrštavanju koji su stizali na Cetinje bili su lažni, a iz autentičnih arhivskih dokumenata se vidi da sam čin pokrštavanja nije bio dio zvanične crnogorske politike i Kralja Nikole, niti je bio dio osmišljene državne strategije Crne Gore. Nasilno pokrštavanje su radili novopostavljeni činovnici iz redova domicilnog pravoslavnog stanovništva. Stav države Crne Gore prema nasilnom pokrštavanju proizilazio je iz njene vjerske politike: „Tolerantan odnos koji je Crna Gora imala prema svojim muslimanima od 1878 do 1912.godine, najuvjerljiviji je dokaz o karakteru te politike. U svrhu rasvetljavanja ovih događaja Crnogorska Vlada je formirala posebnu istražnu komisiju polovinom 1913.godine. Komisija je imala za cilj da istraži i prezentira nezakonite postupke lokalnih vlasti u novooslobođenim oblastima. Istražne radnje komisije odnosile su se na oblast Peć, Đakovica i Rožaje. Na čelu komisije bili su Gavrilo M. Cerović, član glavne državne kontrole i Savo K. Vuletić, državni komesar pri Barskom društvu i narodni poslanik. Izvještaj o nezakonitim postupcima crnogorskih lokalnih vlasti oni su završili septembra 1913. godine. Izvještaj je stavljen na uvid crnogorskoj vladi i kralju Nikoli. Na marginama izvještaja, postoje kraljeve zabilješke i primjedbe. Dokumenat se čuva u Državnom arhivu Crne Gore.

Kao ilustraciju odnosa zvanične Crne Gore i stava Crnogorske pravoslavne crkve prema ovim dešavanjima, donosimo nekoliko originalnih dokumenata:
Žalba Mehmeta Smaka Kraljevskoj komisiji za utvrđivanje zloupotreba
protiv Ota Rmuša
29. 07.1913.
Dostavljam Kralj. Komisiji svoju žalbu protivu predsjednika opštine rugovske – Ota Rmuša.
Pomenuti nasilno je u mjesecu martu o. god. pokrstio kako mene tako i moju familiju, ma da sam se tome odupirao, pošto nikako nijesam bio voljan a tako ni moja familija.
Bojeći se samo da me ne bi za to lišio života, ako bih ostao u vjeri muhamedanskoj – pristao sam i pokrstio se.
Zbog čega se evo tužim toj Komisiji i molim, da u smislu pravde i zakona Kralja Gospodara preduzme mjere za nasilje izvršeno nadmnora i mojom familijom u pogledu mijenjanja vjere.
29/VI-913. god. učtiv molilac,
Mehmet Smaka
iz Velikog Stupelj
(opšt. rugovska)
DACG, IK
Naredba J. Vukotića, ministra vojnog-brigadiru A. Cemoviću
Cetinje,04.05.1913.
gospodinu Avru Cemoviću
brigadiru
Berane

urgent-

Doznajem da je gospodin Vukota Pantović komandir iz Police naređivao preko telala da muslimani beranske nahije moraju staviti kape crnogorske i prelaziti u pravoslavnu vjeru jer ko to ne učini da će biti ubijen.
Naređujem vam gospodine brigadire da se o gornjem uvjerite pa ako je i u koliko je istina da mi g. komandira Pantovića smjesta ovamo sprovedete, a muslimanima da objavite da su u zdravlje NJ.V. Kralja Nikole slobodni u svojoj vjeri i običajima sa svoim životima i imanjima. A ono što im pojedini lupeži budu oteli u svoju korist uvjerite ih da će im ga grdni vraćati. Vi pak gospodine brigadire odma prizovite čuvenog Jusufa Dedića, g. Stojana Marića i g. Novaka Vujoševića i druge slične koji su kako čujem dobili činove oficirske bez odobrenja NJ.V. Kralja Gospodara pa im kažite da oni nijesu oficiri jer osim drugih razloga to bi se protivilo pozitivnim propisima zakona o ustr. vojske. Ako su ti mladi oficiri primili slučajno grbove neka vam ih predadu da mih ovamo donesete.
Vi pak budite na Cetinje da mi se prijavite najdocnije 10 tok mjeseca u osam ura ujutro.
Predsjednik Mn. Savjeta
Min. vojni
General ađutant
Brig. Serd. J. Vukotić
DACG,MV,f. 9,1913
J. Vukotić, ministar Vojni – brigadiru M. Božoviću
Cetinje, 06.06.1913.
Okupite Plavljane i Gusinjane i kažite kao što vam je rečeno pri polasku da je vjera život i imanje svakome slobodna i da su im crkve i džamije širom otvorene, pa odma tako učinite. O ovoj naredbi obavijestite brig. Vešovića.
Min. vojni
Brig. serd. J. Vukotić
DACG, MV,f,9,1913.

Brigadir Radomir Vešović- Labudu Gojniću, ministru unutrašnjih djela
25. 03. 1913.
Telegram
Čast mi je Vas izvijestiti da se tek danas počelo osjećati slobodno kretanje muslimanskog življa, po varoši i na svoja imanja u neposrednoj blizini varoši. Neprestano dolaze ugledniji ljudi iz okoline i varoši da preko mene izjave blagodarnost gospodaru za datu im slobodu. Povraćaju se kućama sa suzama radosnim. Svi se dolazeći obvezuju da će se povratiti svi bjegunci. Već ih se do sad u 4 sata po podne povratilo 20 bjegunaca sela istinića. Što se tiče zadržanja u pravoslavlje onih te su skoro priješli izgleda da će odveć neznatan broj ostati u pravoslavlje. Po sve što izgleda da će se moći doći do postavljanja reda. sjutra 11 ovog idem u đakovicu odakle ću Vas o stanju izvijestiti
Brig. R. Vešović
DACG, MUD, 1913.
Zapisnik sa saslušanja Jovana N. Plamenca pred Istražnom Komisijom
13. 07.1913.
Rađeno 13. jula 1913. g. u Peći.
Prizvatom kom. Jovanu N. Plamencu biše postavljena šljedeća pitanja:
Dali Vam je bilo poznato, da je ovde bilo obrazovano neko društvo za rad na prevođenje ovdaš. stanovništva u pravoslavlju, za koje društvo veli jedan od prije vama potčinjenih, da je znala Oblasna uprava i da je u njoj postojao pisani štatut rečene ustanove, prema čemu bi značilo da je ta ustanova imala vezu sa Oblasnom upravom, za vrijeme vašeg starešinstva u istoj?

Za nikakve statute neznam niti pak za sličnu ustanovu kao organizaciju i upravo nemam o tome pojma.
Imate li još što po ovoj stvari reći?
Nemam.
Po pročitanju:
J. Plamenac
Zaključeno i popisano:
Komesar,
Savo P. Vuletić
DACG, IK.
Uputstvo ministra unutrašnjih djela Jovana S. Plamenca upravnim vlastima u novooslobođenim oblastima u vezi sa prelaskom muslimana u pravoslavnu vjeru
Cetinje, 21.12.1912.
Kraljevina Crna Gora
Ministarstvo unutrašnjih djela

Upravno odjeljenje-
br. 7775.
21.decembra 1912.
POVJERLJIVO
Upravnim vlastima u novo-oslobođenim oblastima
Prema izvještajima nekih policijskih vlasti, da se pojedini Muslimani u novo-oslobođenim krajevima obraćaju svojevoljno izjavama da žele sa svojim familijama prijeći u prađedovsku pravoslavnu vjeru, potpisani se obratio Visokopreosveštenoj mitropoliji da bi u torn pogledu izdala uputstva područnim crkvenim vlastima, s toga neka Ta uprava svakog onog ko se obrati u gornju svrhu, uputi nadležnom svešteniku, koji će izvršiti svoju dužnost.
Ministar,
J. S. Plamenac

___________________________
Arhivsko-bibliotečko odjeljenje
Državnog muzeja na Cetinju
fond “Nikola I”, 1915, fasciklabr.il, dok. br.194
Naredba Mitropolita Mitrofana igumanu dečanskom Varsonoviju, kojom zabranjuje nasilno prevođenje u pravoslavnu vjeru
Cetinje, 06.03. 1913.
Mitropolit Mitrofan-igumanu dečanskom Versonoviju
06. 03. 1913.
U odgvoru na Vašu depešu naređujem: da od inovjeraca nikoga ne smijete primiti u pravoslavnu vjeru prije nego biste takve najmanje šest mjeseci obučavali upoznavanju pravoslavne vjere i njenih obreda, pa kad bi ko od takvih poslije toga obučavanja pristao da primi pravoslavlje onda mogli bi nad njim izvršiti odnosni obred no inače nikako.
Mitropolit Mitrofan
Arhivsko-bibliotečko odjeljenje Državnog muzeja na
Cetinju, fond Nikola I 1913, kutija 1, br. 342.
Kr.Cr. Ministarstvo unutrašnjih Djela

poštansko-telegrafsko odjeljenje-
Telegram
Poslije ispita i savjetovanja prev. podpisanim i Činovništvom i mjesnim muftijom Bećo Omerov danas sa najvećom svojom željom priješao u pravoslavnu vjeru sa bratom i kćerom. Čije

krštenje obavio je mjesni sveštenik Šekularac što se dostavlja znanja radi.
Vd. oblasn. Uprav. M. Radonjić
MUD DACG
Pravno odjeljenje Br: 132
1913.
Do pokrštavanja Muslimana u novooslobođenim krajevima došlo je u periodu od januara do marta 1913.godine. Najmasovnije pokrštavanje obavljeno je u Plavsko – Gusinjskoj i Pećkoj oblasti, dok je u ostalim oblastima ono bilo manjeg obima ili ga uopšte nije bilo. Ono što se sa sigurnošću može konstatovati, prema relevantnim dokumentima, jeste da zvanična vlast na Cetinju nije imala nikakve veze sa nasilnim pokrštavanjem Muslimana, već da su pokrštavanje inicirale i izvršile lokalne Uprave i vojno – policijske vlasti. To je bio njihov način obračuna sa odmetničkim pokretom. Kao drugi bitan razlog za nasilje koje je napravljeno nad muslimanima jeste da su lokalni moćnici svoj novi položaj doživjeli kao priliku da konačno izmire neke lične račune i ispune svoju želju za osvetom nad „vjekovnim neprijateljem“. Kada su na Cetinju doznali da se pokrštavanje sprovodi nasilno, iskazano je odlučno i nedvosmisleno protivljenje takvom postupku. Formirane su dvije isljedne komisije u cilju razotkrivanja i kažnjavanja počinioca nasilja nad Muslimanima. Te komisije su u isljednom postupku, takođe, došle do zaključka da je pokrštavanje muslimana u novooslobođenim oblastima djelo lokalnih organa vlasti, kao i da nijedan činovnik ili vojnik koji je isleđivan, nije ustvrdio da je za takvu djelatnost dobio podsticaj ili odobrenje sa Cetinja.
Odgovornost tadašnje Države Crne Gore za nasilno pokrštavanje je u tome što nije imala snage i moći da ovo nasilje spriječi.


Izvor: Osvit, br. 1, str: 73-80

 



About the Author

admin





Matica muslimanska Crne Gore
 
 

 

Čedomir Bogićević: Islamska pravna kultura – šerijatsko pravo i šerijatski sudovi

Raznovrsni i mnogobrojni su uticaji otomanske i turske kulture i tradicije na različite aspekte crnogorskog, etičkog, pravnog, kulturnog, vjerskog i umjetničkog života, što je uslovilo plodne relacije za klimu tolerancije ...
by admin
0

 
 

Iz knjige dr Ejupa Mušovića Muslimani Crne Gore: XVII stoljeće – epoha pojačane islamizacije

Administrativno rascjepkana i tako vezana za razlicite sandzake, teritorija danasnje Crne Gore u XVII stoljecu, bila je obiljezena odredjenim privrednim razvitkom, jacanjem ranijih i formiranjem novih gradova ali i izrazenijom ...
by admin
0

 



Savjet Muslimana Crne Gore

0 Comments


Be the first to comment!


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori