Glas Muslimana Crne Gore

Informativni portal



Drštvene teme

February 24, 2016

Živjeti sa hidžabom: Kako je biti pokrivena muslimanka u Crnoj Gori?

More articles by »
Written by: admin
Tags:

Multietničko društvo u kojem živimo donosi nam priliku da svakog dana komuniciramo, sarađujemo i družimo se sa osobama različitih vjera i nacija. Međutim, kada se ta vjerska i nacionalna različitost vidi, skloni smo da reagujemo oprezno i sami sebi namećemo razna pitanja, a ono što vam, priznaćete, najviše skreće pažnju su žene u Crnoj Gori koje nose hidžab

O njihovim životima, izborima i svakodnevici za CdM su razgovarale dvije muslimanke studentkinja Šejla Pejčinović iz Plava i medicinska sestra Aida Zoronjić iz Podgorice. Iako su one dvije različite po mnogo čemu, spaja ih jedno- ljubav prema Bogu, svojoj vjeri i prije svega, a i ono najvažnije-poštovanje drugih nacija.

Šejla je odlučila da se pokrije kada je imala 15 godina. Išla je u drugi razred srednje škole i bila je jedina djevojka srednjoškolka u Plavu koja je nosila hidžab. U njenoj porodici samo je baka nosila hidžab, a majka joj nije pokrivena.

“Za to sam se odlučila prvenstveno zbog toga što je to naredba Božija. U Kur’anu se kaze da se nošenjem hidžaba prepoznajemo i identifikujemo kao muslimanke. Kada je hidžab usvojen kao dio cjelokupnog sistema islama on teži kreiranju društva u kojem su žene tretirane sa poštovanjem. Ja sam željela da se prepoznam kao takva i željela sam biti drugačija. Nije bilo potrebe nakon što sam se pokrila, da upozoravam na način kojim ostali mogu komunicirati sa mnom, jer su to oni mojom pojavom sami zaključili. To sam htjela postići. Ja očekujem poštovanje i od mene se isto tako očekuje”, započinje svoju priču Šejla.

Ona kaže da kada joj neko priđe, može da slobodno zaboravi na neprikladan govor, jer oni znaju da ga ona slušati neće.

“Nama hidžab simolizuje slobodu, vrednovanje žena na osnovu karaktera i intelekta, a ne na osnovu fizičkog izgleda. Predstavlja čestitost, skromnost i pokoravanje Božjim naredbama. Dakle, hidžab zajedno sa svojim propisima i vrijednostima je tu da bi uredio vezu između muškarca i zene, pa je na taj način izgradio korisnu saradnju između njih u javnom zivotu i tako omogućio da aktivno učestvuju u svim područjima. O načinu odijevanja se može naći u Kuranu. Podrazumijeva skroman način odjevanja, široku odjeći a pokriveno je sve osim lica i šaka”, ističe Šejla.

Naša sagovornica je lahko saopštila svojima da će se pokriti.

“Objasnila sam im koliko to meni znači i zašto ja to želim. Oni su me upozorili na sve što podrazumijeva hidžab i rekli ako sam zaista spremna onda će mi biti podrška. Na početku sam primjetila poglede i čuđenje, ali svakako nijesam osjetila nikakve loše reakcije kod mojih drugara iz škole i okline. Naprotiv, naišla sa na ogromno razumijevanje kod profesora i društva. Oni su znali da sam drugačija i nikad me nijesu dovodili u nezgodnu situaciju. Postoje pravila ponašanja koja su drugačija, ali ipak to nije neka ogromna razlika. Moje drugarice koje nijesu bile pokrivene imale su slično ponašanje, tako da je to i jedan olakšica u mojoj komunikacji sa njima i društvenim aktivnostima”, dodaje Šejla.

Na konstataciju da postoje brojne predrasude da u islamu i drugim religijama da muškarci žene “tjeraju” žene na poštovanje brojnih vjerskih principa, Šejla tvrdi da je to najveća predrasuda a istovremeno i neistina.

“Moj otac nije od mene tražio da ja stavim hidžab. Mi imamo potpunu slobodu kao i sve žene. Principe koje ja poštujem su lično moj odabir i moj put. Moj je izbor je bio da se pokrijem, ali sa takvim izborom ja sebi slobodu uskratila nijesam, naprotiv. Ja vodim slobodan život, studiram, putujem, izlazim sa društvom i sve sto ostali rade, samo sa svim svojim normama koje poštujem”, kaže Šejla.

Aida, pak, prije braka nije bila pokrivena. Kaže da je oduvijek težila hidžabu, ali nije imala podršku porodice.

“Muža sam upoznala dok sam bila studentkinja. Kada sam podršku našla u njemu pokrila sam se. Što se tiče upoznavanja, muslimanu i muslimanki je dozvoljeno i obavezno upoznavanje prije braka. Ono najbitnije na šta će vjernik ili vjernica obratiti pažnju jedno kod drugog jeste iman, odnosno vjera, intelekt i nakon toga fizički izgled koji nije manje važan. S obzirom na to da se kod pokrivene muslimanke ne može vidjeti ništa osim lica i šaka, ukoliko ona ima neki fizički nedostatak, dužna je sa tim upoznati budućeg supruga i obrnuto”, napominje ona.

U Islamu zabranjena prisila

Aida dalje pojašnjava da je stav islama da je čovjeku, ukoliko oženi ženu druge vjere hrišćanku ili jevrejsku, obaveza da joj obezbijedi sve uslove da ispovijeda svoju vjeru.

“Taj propis razbija sve predrasude. Muslimanki nije zabranjen izlazak, osim na mjestima gdje se čini haram, to jest grijeh. Naprotiv, ona treba da radi na svom obrazovanju, napretku i uspjehu, kako duhovnom tako i materijalnom i da ispravno koristi svoje vrijeme. To znači da treba da bude korisna društvu i zajednici”, objašnjava Aida.

Ona kaže da je njena kuća njena sloboda, pa je bez marame mogu vidjeti djeca, otac, djed, brat, njegovi potomci, stric i ujak, ali čak i tada žena treba biti prikladno obučena.

“Kozmetika, nakit i uljepšavanje pokrivenim ženama nijesu strani kako većina misli. U kući sam uvijek našminkana, u potpunosti drugačija od onoga kakva sam kada izađem vani”, priča Aida.

Sagovornica CdM-a je ispričala i svoje iskustvo dok je obavljala pripravnički staž na odjeljenju pedijatrije u bolnici u Bijelom Polju.

“Medicinsko osoblje me je u potpunosti prihvatilo takvu kakva jesam. Nesebično su dijelili svoje znanje sa mnom. Često su me zapitkivali o mojoj vjeri, stavovima i načinu života. Mada, kao i kod većine ljudi sa naših prostora i kod njih sam naišla na mnoge predrasude i neinformisanost. Pa tako, po mnogim pitanjima ljudi imaju rezervu prema pokrivenim muslimankama, što je apsolutno bespotrebno. Ako sam pokrila svoju kosu, ne znači da sam pokrila mozak. Ako živim drugačije od tebe, ne znači da ne znam sve što ti znaš. I ja čitam i imam omiljene pisce. I ja volim da putujem. I ja imam Bibliju u kućnoj biblioteci. Ja sa maramom, baš takva svima otvaram vrata i pozivam ih da me upoznaju, da zajedno razbijemo sve predrasude u svijetu, da pokažemo ljudima da je biti drugačiji bogatstvo i ljepota. I da zajedno vrijedimo još više i dosežemo još dalje”, poručila je Aida.


 

Izvor: CdM

Autor: Aleksandra Bošković



About the Author

admin





Matica muslimanska Crne Gore
 
 

 

Konkurs za objavljivanje rada u 9. broju časopisa ”Osvit”

Matica muslimanska Crne Gore Samostalno udruženje u oblasti kulture manjinskog muslimanskog naroda Broj: 19  10. 09. 2017. godine   O b a v j e š t e nj e o prijemu tekstova, radova, za Deveti broj časopisa OSVIT glas M...
by admin
0

 
 

Položaj Muslimana Crne Gore poslije izbora 2016. godine

Matica muslimanska Crne Gore Samostalno udruženje u oblasti kulture manjinskog muslimanskog naroda. Broj: 18 12. 06. 2017. godine     Demokratska partija socijalista predsjedniku Milu Đukanoviću     Pred...
by admin
0

 
 

Vezirova džamija u Gusinju

Vezirova džamija je najstarija džamija u Gusinju. Prema predanju, džamiju je izgradio skadarski vezir iz porodice Bušatlija, početkom 15. veka. Zbog svog značaja i svoje karakteristične arhitekture zaštićena je zakonom...
by admin
0

 




Savjet Muslimana Crne Gore

0 Comments


Be the first to comment!


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori